Mobilne mreže poznate su i kao mobilne mreže. Sastoje se od "ćelija", a to su područja kopna koja su obično šesterokutna, imaju barem jedan ćelijski toranj primopredajnika unutar svog područja i koriste različite radio frekvencije. Te se ćelije povezuju jedna s drugom i s telefonskim sklopkama ili centralama. Mobilni tornjevi međusobno se povezuju kako bi predali pakete signala-podataka, glasa i tekstualnih poruka-naposljetku prenoseći te signale na mobilne uređaje kao što su telefoni i tableti koji djeluju kao prijemnici.
Ponuđači međusobno koriste tornjeve drugih u mnogim područjima, stvarajući složenu mrežu koja nudi najširu moguću mrežnu pokrivenost pretplatnicima.
Donja crta
Mnogi mrežni pretplatnici koriste frekvencije mobilnih mreža u isto vrijeme. Mjesta mobilnih tornjeva i mobilni uređaji manipuliraju frekvencijama kako bi mogli koristiti odašiljače male snage za pružanje svojih usluga uz najmanje moguće smetnje.
3G, 4G i 5G mreže
Mobilne mreže razvijale su se kroz niz generacija, od kojih svaka predstavlja značajna tehnološka poboljšanja u odnosu na prethodne generacije. Prve dvije generacije mobilnih mreža prvo su uvele analogni glas (1G), a zatim digitalni glas (2G). 1G GPRS i 2G EDGE na GSM mrežama, kao i 2G CDMA mreže omogućile su podatkovne veze iako su bile vrlo spore.
Sljedeće generacije podržale su širenje pametnih telefona uvođenjem podatkovnih veza (3G) i omogućavanjem pristupa internetu. Mreže 4G usluga poboljšale su podatkovne veze, učinivši ih bržim i sposobnijim za pružanje veće propusnosti za korištenje kao što je strujanje.
Najnovija tehnologija je 5G mreža, koja obećava još veće brzine i veću propusnost u usporedbi s 4G, a istovremeno smanjuje smetnje drugim bežičnim uređajima u blizini. Tamo gdje 4G koristi frekvencije ispod 6 GHz, novije 5G mreže koriste signale kraće valne duljine s puno višim frekvencijama, u rasponu od 30 GHz do 300 GHz. Ove frekvencije pružaju veću propusnost i omogućuju signalima da budu usmjereniji, čime se smanjuju smetnje.
Obećanje vrlo velikih 5G bežičnih brzina otvara mogućnost zamjene tradicionalnih žičanih veza s vašim domom, poput kabelske, bežičnom, čime se uvelike proširuje dostupnost brzog pristupa internetu.
Donja crta
Pružatelji usluga mobilne telefonije u SAD-u variraju po veličini od malih, regionalnih kompanija do velikih, poznatih korporacija u području telekomunikacija, kao što su Verizon Wireless, AT&T, T-Mobile, US Cellular i Sprint.
Vrste mobilnih mreža
Mobilne tehnologije koje koriste veliki pružatelji mobilnih usluga razlikuju se, a mobilni uređaji izrađeni su za korištenje tehnologije željenog operatera i regije. Dvije glavne mobilne tehnologije koje se koriste su Global System for Mobile Communications, koji je međunarodni standard, i Code Division Multiple Access, u vlasništvu Qualcomma. GSM telefoni ne rade na CDMA mrežama i obrnuto. Long-Term Evolution temelji se na GSM-u i nudi veći mrežni kapacitet i brzinu.
Verizon, Sprint i US Cellular koriste CDMA tehnologiju, dok AT&T, T-Mobile i većina drugih pružatelja usluga diljem svijeta koriste GSM. GSM je najraširenija tehnologija mobilne mreže u svijetu.
GSM u odnosu na CDMA mobilne mreže
Prijem signala, kvaliteta poziva i brzina ovise o mnogim čimbenicima. Lokacija korisnika, pružatelj usluga i oprema igraju važnu ulogu. GSM i CDMA se ne razlikuju puno u kvaliteti, ali način na koji rade.
Sa stajališta potrošača, GSM je praktičniji jer GSM telefon nosi sve korisničke podatke na izmjenjivoj SIM kartici; za promjenu telefona, korisnik jednostavno zamijeni SIM karticu u novi GSM telefon, i on se povezuje na GSM mrežu pružatelja usluga. GSM mreža mora prihvatiti bilo koji telefon kompatibilan s GSM-om, ostavljajući potrošačima dosta slobode pri izboru opreme.
CDMA telefone, s druge strane, nije tako lako prenijeti između operatera. CDMA operateri identificiraju pretplatnike na temelju sigurnih lista, a ne SIM kartica, a samo odobreni telefoni dopušteni su u njihovim mrežama. Neki CDMA telefoni koriste SIM kartice, ali one služe u svrhu povezivanja na LTE mreže ili radi fleksibilnosti kada se telefon koristi izvan SAD-a
GSM nije bio dostupan sredinom 1990-ih kada su neke mreže prešle s analogne na digitalnu, pa su se zaključale u CDMA-u to vrijeme, najnapredniju tehnologiju mobilne mreže.
